Izgaranje

Kad drvo gori, oslobađa plinove, a zapravo gore ti plinovi, a ne drvo.

Neki od tih plinova izgaraju lako i potpuno, a neki samo djelomično, ostavljajući dim i čađu.

Taj neugodni dim sadrži mnogo onečišćivača, ali i energiju.

Kod otvorene vatre i većine peći na drva taj dim odlazi u zrak ili dimnjak, a vama ostaje samo dio topline koju drva mogu dati.

Kad bismo u toj vatri zadržali više topline i dodali kisik, potpuno bi izgorjela.

Upravo to radi raketna peć, a uz naša poboljšanja postižemo učinkovitost izgaranja daleko iznad 98 %. Toplinska učinkovitost – udio energije drva koji završi kao toplina u vašoj prostoriji – iznosi 80,6 % za Gameru 7 i 75,4 % za Tiny 3, prema testu SGS-a

Želite li znati više o tehničkim detaljima?

Od čega se sastoji suho i mrtvo drvo kao gorivi materijal?

U drvetu se svaka tvar sastoji od atoma raspoređenih u molekule koje zatim izgrađuju stanice različitih tkiva. Oko 40-45 % drva čine celuloza, 23-32 % hemiceluloza, 15 do 25 % lignin, nekoliko postotaka voda i raznovrsne tvari koje ćemo radi jednostavnosti nazvati „ostalo“.

Celuloza je kristalni nerazgranati biopolimer, bez mirisa i okusa, netopljiv u vodi, sastavljen od ugljika, vodika i kisika. Hemiceluloza je naziv za skupinu heteropolimera koji su, za razliku od celuloze, amorfni, a njihovi lanci razgranati tvore slabu strukturu.

Lignin je složeni polimer građen od aromatskih alkohola zvanih monolignoli. Nakon celuloze, to je najzastupljeniji polimer na svijetu. Lignin daje svako drvo specifična svojstva – čvrstoću i krutost. Neobičan je, ima visoko razgranatu heterogenu strukturu. Zahvaljujući ligninu svaka vlat trave, svaki grm i općenito svaka biljka stoji uspravno i odolijeva vjetru i dodiru prolaznika.

A sada nešto o temperaturi izgaranja i toplini, plamenu i svjetlu:

Za bolje razumijevanje izgaranja moramo znati što je temperatura. Temperatura je mjera intenziteta gibanja atoma i molekula od kojih se tvar sastoji. Teoretski može varirati od nule do beskonačnosti. No zapravo se apsolutna nula ne može dostići, ona postoji samo u mašti znanstvenika. Apsolutna nula znači potpuni izostanak gibanja. Takvo stanje protivno je prirodi života i energije.

Kad dakle počnemo zagrijavati tvar, njezine čestice počinju ubrzavati svoj ples. Grijati znači unositi energiju.

Toplinu, radi jednostavnosti, zovemo toplinom. Toplina nastaje, primjerice, izgaranjem drva, ali ne samo njime.

Izgaranje je brza oksidacija tvari, koju ćemo radi jednostavnosti zvati gorivom, pri kojoj se oslobađaju toplina, svjetlost i smjesa produkata, najčešće čvrstih čestica, plinova i vode.

Svaki materijal ima kritičnu temperaturu na kojoj počinje gorjeti. Kad su prisutne potrebne količine goriva, kisika i dovoljna temperatura, izgaranje može početi.

Vratimo se drvetu i mentalno složimo vatru. Ovdje su naslagane tanke i debele grane, one su naše gorivo, a svuda oko nas je zrak pun kisika koji udišemo pri svakom dahu. Sada samo treba podići temperaturu nekih grana do kritične, kao energiju. Možete malo trljati ili jednostavno upotrijebiti izvor topline, poput upaljača. Izvor energije počinje ubrzavati ples građevnih čestica, njihova se gibanja pojačavaju i započinje proces razgradnje. Gibanja su toliko snažna da nadjačavaju sile koje drže atome u molekulama i molekule u stanicama. Sve titra i vibrira! Polako ali sigurno, celuloza i lignin počinju se razgrađivati, dugi lanci počinju se lomiti, vidimo dim – sitne komadiće drva u zraku. Temperatura dalje raste, raspad postaje još jači, oko nas se pojavljuju plinovi (sjetite se alkohola lignina) i evo ga, imamo našu gorivu smjesu – čestice dima pomiješane s raznim plinovitim ugljikovodicima. Sve je to nastalo razgradnjom celuloze i lignina, ali izgaranja još nema. Izgaranju prethodi raspadanje i rasplinjavanje celuloze i lignina (piroliza). Sada se molekule tih plinova sve češće sudaraju sa slobodnim kisikom iz zraka, sve dok u nekom trenutku udarci ne postanu toliko snažni da se kisik ugradi u molekulu plina, veže se na jedan njezin dio i ona se raspadne, eksplodira – bum! Izgaranje je počelo. Energija oslobođena razbijanjem tih veza je ono što zovemo toplinom, ali ne samo toplinom!

Reakcija se ubrzava, svaka oksidirana molekula se raspada, oslobađa energiju i dio predaje drugim molekulama. Proces postaje toliko intenzivan da se oko njega pojavljuje svjetlost plamena. Atomi i molekule žestoko se sudaraju, povećavajući svoju unutarnju energiju koja se nakon trenutka oslobađa u obliku svjetlosti. Infracrvene, vidljive pa čak i ultraljubičaste. Svjetlost također sja. Osobito infracrvena. Što je temperatura viša, to je plamen svjetliji.

Svjetlost je također dio toplinske energije oslobođene izgaranjem. Naziva se energijom zračenja.

Plamen se vidi iz vatre. Stvaraju ga vrući plinovi i čestice.

Što su peći?

Peći su uređaji koji izgaranjem goriva otpuštaju toplinu i služe različitim svrhama i potrebama. Učinkovitost svake peći određuju uglavnom dvije stvari – prvo, koliko potpuno izgara gorivo i, drugo, koliko topline ostaje iskoristivo.

Najneučinkovitiji oblik izgaranja je otvorena vatra. Zato smo prvo izumili peći. Danas je za dobar rad svim pećima i kaminima potreban dimnjak. Dimnjak odvodi ispušne plinove i neizgorjele čestice dima iz vašeg doma. Dimnjak također stvara „vuču“ grijalice i usisava zrak te tako dovodi kisik u komoru za izgaranje.

Vuča dimnjaka ovisi o njegovoj visini i razlici temperature između ispušnog plina i okolnog zraka. Presjek dimnjaka važan je čimbenik. Naša najpopularnija veličina dimovodne cijevi ima promjer 13 cm. Stoga minimalni presjek dimnjaka mora biti 13 cm. Zapravo, dimnjak može imati više dimovodnih kanala, pa jedan dimnjak može služiti za nekoliko peći, ali svaka zahtijeva zaseban dimovodni kanal odgovarajućeg presjeka.

Suženja, oštri zavoji, pa čak i hrapave površine otežavaju i ometaju strujanje plinova.

Dimnjak mora biti postavljen tako da bude najviši dio krova, daleko od visokih brežuljaka i zgrada, jer vjetar koji prolazi preko njih stvara zone različitog tlaka, što utječe na rad dimnjaka.

Drugo, potrebna je dobra izolacija kako bi dimnjak ostao topao, što učinkovitije podržava uzgon ispušnih plinova. Ako je dimnjak hladan, plin koji se u njemu kreće hladi se, steže, postaje teži i pada prema dolje. Time se stvaraju i uvjeti za kondenzaciju.

Dimnjaci su dakle sastavni dio peći. I zahtijevaju održavanje. Moraju se čistiti. Ali zašto? Kod idealnog izgaranja ostali bi samo voda i ugljikov dioksid. No idealnog izgaranja nigdje nema. Čak i motori s unutarnjim izgaranjem ispuštaju dim i produkte izgaranja, iako su vrlo sofisticirani uređaji i rade na dobro rafiniranim gorivima.

U većini peći niske učinkovitosti izgori samo mali dio goriva. Ostatak, koji je smjesa ispušnih plinova, neizgorjelih plinova, čestica dima, pepela i vodene pare, putuje kroz dimnjak i ispušta se u atmosferu. Dok putuju kroz dimnjak, čestice dima i pepela slijepljuju se i prianjaju uz njega, potpomognute toplinom, vlagom i plinovima. Ti slojevi smanjuju djelotvoran presjek dimnjaka i otežavaju strujanje plinova, pa peć obično počne dimiti natrag u prostoriju. Takvi se naslage stvaraju i u dimovodnim cijevima.

Održavanje vuče u peći zahtijeva stalno odvođenje vrućeg plina kroz dimnjak. Tu je drugi čimbenik učinkovitosti peći u cjelini. Prvo, oko 50-70 % goriva pretvara se u toplinu, a drugo, samo dio te topline je iskoristiv. Ostatak ostaje u dimnjaku.

Glavne prednosti raketne peći.

Sada kad smo malo osvijetlili peć i izgaranje, lakše će se razumjeti kako radi i zašto je raketna peć učinkovitija.

Slika ispod prikazuje shematsku građu takve peći. U podnožju tijelo peći izrađeno je od vatrostalnog i izolacijskog materijala koji oblikom podsjeća na slovo J. Kao što se vidi na slici, grane se stavljaju u kratki okomiti dio, vatra gori u vodoravnoj komori za izgaranje, a plinovi i dim putuju kroz središnji dimnjak, zatim padaju u prostor omeđen cilindričnim metalnim kućištem te se odvode u dimovodnu cijev i dimnjak. Ništa komplicirano, zar ne? Što onda peć čini učinkovitijom? Zapravo dvije stvari.


Shema


Prvo pogledajmo središnji dimnjak. Kao što je već spomenuto, ovo je tijelo izrađeno od vatrostalnog i toplinski izolacijskog materijala. Dakle, podnosi visoke temperature, a ipak slabo vodi toplinu. Niska toplinska vodljivost je važna. Zahvaljujući tome, glavni se dimnjak zagrijava do visokih temperatura reda veličine 800 do 1000 stupnjeva. Peć ne počinje odmah raditi punom snagom. Potrebno je otprilike 20 do 30 minuta, ovisno o intenzitetu izgaranja, da se središnji dimnjak dobro zagrije. Kad se to dogodi, kažemo da peć radi u „raketnom“ načinu rada.

A sada se vratimo u zamišljenu vatru koju smo zapalili. Zamislite da je loženje počelo, da je središnji dimnjak topao i da peć radi. Što se ovdje događa drukčije nego kod obične peći? Smjesa izgorjelih i neizgorjelih plinova, dima i vodene pare nastala izgaranjem materijala u vodoravnoj komori za izgaranje prolazi kroz vrući središnji dimnjak, dolazi u dodir s vrućim stijenkama, a ono što nije izgorjelo u vodoravnoj komori izgara ovdje. To znači da što je središnji dimnjak viši, to će izgaranje biti bolje. To se naziva sekundarno izgaranje. Čestice (atomi) materijala od kojeg je izrađen središnji dimnjak titraju velikom snagom, ali ostaju na mjestu, materijal se ne raspada. Zato kažemo da je vatrostalan. Molekule plinske smjese, približavajući se stijenkama, primaju dodatnu energiju i ubrzavaju kretanje te u dodiru s kisikom izgaraju, pri čemu se oslobađa toplina; dio nje izlazi kroz dimnjak, a drugi dio održava njegovu temperaturu. To je uloga središnjeg dimnjaka – vrlo važnog elementa koji je, zajedno s vodoravnom komorom za izgaranje, srce raketne peći.

Još jedna zanimljiva pojava koja proizlazi iz konstrukcije raketnih peći jest vuča. Raketna peć stvara vlastitu vuču. To znači da može raditi i bez dimnjaka! Dimovodnu cijev možete jednostavno provesti kroz prozor i gotovo. Ipak, dimnjak povećava učinkovitost i snagu. Kako nastaje „raketna“ vuča? Vruća plinska smjesa koja izlazi iz središnjeg dimnjaka hladi se u prostoru između njega i cilindričnog plašta. Naime, cilindrično kućište od metala u dodiru je sa zrakom iz okoline, koji ima, recimo, oko 22 stupnja, dok plinska smjesa koja izlazi iz glavnog dimnjaka ima više od 400 stupnjeva. Ohlađeni plin se stišće i tlak u prostoru oko dimnjaka pada – stvara se podtlak zahvaljujući kojem peć „usisava“ zrak kroz otvor komore za izgaranje. Zato je važno da vanjsko kućište bude nepropusno.

Raketna vuča je veliki plus. Omogućuje nam da iskoristimo najveći dio topline nastale u procesu izgaranja. To se postiže provođenjem ispušnih plinova kroz dovoljno duge dimovodne cijevi koje djeluju kao izmjenjivači topline. Važno je napomenuti da vuču raketne peći nije moguće regulirati zaklopkom u dimovodnoj cijevi. Naime, „raketna“ vuča „gura“ plin, a ako mu postavimo prepreku, on će početi izlaziti na spojevima cijevi i prodirati u prostoriju.

Rad s raketnom pećom ima svoje suptilnosti. I ovdje imamo savršeno izgaranje u svakom trenutku. Ipak, čak i automobilski motori povremeno ispuštaju dim. Optimalno izgaranje postiže se optimalnim omjerom topline, goriva i kisika.

Raketna peć omogućuje nam uživanje u poluotvorenoj vatri, brzo i lako se loži i daje nam bolju kontrolu nad intenzitetom gorenja.